
Rečenica koju koristimo kada želimo sagovorniku da objasnimo koliko smo vremena bespotrebno proveli u nekoj od državnih ustanova čekajući u redu, samo da bi platili mesečni račun za kablovski internet, a to se toliko odužilo da počinješ da bulazniš i razmišljaš o svrsi svog postojanja i prolaznosti života, sve u strahu i neizvesnosti da se za vreme provedeno u nekoj pošti ili banci napolju svašta izdešavalo i promenilo.
-"Načekah se i najebah danas u pošti. Vala koliko sam vremena proveo unutra, sklopio bih ugovor sa FIAT-om, sa svim mogućim aneksima."
-"Meni pričaš ? Ja bio u banci. Promenilo se bre godišnje doba dok sam bio u njoj. Patike su mi bre izašle iz mode dok sam čekao u redu."
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
+
+