Prijava
  1.    

    Patricija

    Ćale joj je u onim zloglasnim devedesetim bio budža u NIS-u, a keva stjuardesa. Tata je iz Švedske donosio najnovije igračke da bi se njegova jedinica drugoj deci mogla pohvaliti svojim robotizovanim papagajem koji je imitirao njene reči. Mama je mislila da je Patricija veoma popularna, ali druga deca su je mrzela jer je bila glupa i razmažena. Ti si (iz sažaljenja) pokušao da se sprijateljiš s njom. Pozvao si je na krug oko bloka. Vozio si razjebanu tetkinu Poniku staru trideset leta dok je ona podešavala merač pulsa na novom VMH-u. Skontao si da neće ići.
    Čuo si posle da je upisala Miloša Crnjanskog dok si ti išao u državnu osnovnu školu. Tvoja školarina je koštala „mama, daj mi za ljigavca“ plus sendvič na dan, a njena hiljadu sto evra po godini, ali dok su tebi nerado i na jedvite jade priznavali da će možda i biti nekad nešto od tebe, njenim roditeljima ni dupelisci sa diplomom Megatrenda, kičmom člankovitog crva i obrazima sraslim u đon nisu mogli dati nadasve željenu garanciju da je njihova Bubi zapravo mali genije.
    Sreo si je pre neki dan. Završava medije i komunikacije na Singidunumu, planira da se zaposli u tatinoj firmi čim mu istekne kućni pritvor i dvoumi se da li da odmor provede na Thimphu Tsetsu festivalu u Butanu ili šopingujući kod tetke u Parizu.