Prijava
  1.    

    Patronim

    Pojam koji bi mogao da se primeni u današnjici kao Perpetuum mobile, ciklus koji je ostao prepoznatljiv i deklariše hipotetički rečeno neke neo- komunističke glavonje iz našeg okruženja. Naime, reč je o porodičnom stablu koje se grana po raznim firmama, neprekidno, puštajući korenje i što jače se vezuje za materijalni napredak porodice. Grubo gledano to deluje kao neka Koza Nostra, Sicilija, Mario Puzo i slične aluzije, ima i toga, međutim, to je čista definicija Mite Pantića u vezi sa Darvinovom teorijom.

    Ne zna se da li je više kolena ili vode u njemu, jer učestolo utapanje izbacuje van granice prave vrednosti. To nije važno, važan je pezonovante koji pokroviteljski vodi taj ''pijani brod'' kao Kapetan Ahab žudeći za Mobi Dikom merkantilizacije, ali nije on jedini što ovu sagu vraća natrag 50 godina.

    Patronim se mora znati i gde stoji, između pregršt imena i prezimena taj filantropski Budenbrok će se ceriti na pomen imena svoje porodice, ali će u sunovratu familije doživeti suicidnu mimikriju koju će mu neki zaposleni poželiti od srca.

    Baba 18. koleno: Miloje, junošo babin pa nema tebe u našim krajevima, zaboravio si brda koja su te mlekom zadojila i staru Nastu si zaboravio, kada jedni drugima trebamo?!
    Patronim: Da zaboravim Nastu, nemoj tako. Koja te muka tera da me zoveš?
    Baba 18 koleno: Muka crna, znaš li onog našeg sinjeg tića Milana Donkinog sina iz prvog braka? On je ipak naša krv, a krv nije voda valjalo bi da ga primiš kod tebe u zadrugu mali je vispren kao lija.
    Patronim: Može. Može. Mora da je pravi bekrija, pošalji ga sutra kod mene u Beograd i reci mu da se odazove na moje ime gde god da stane. Pa neću valjda dozvoliti da naša porodica ode na sve strane, zajedno smo jači.
    Baba 18 koleno: Tako te volim sokole moj. Znači ne treba škola, ništa, diploma..
    Patronim: Ma kakva škola, samo neka dođe... Hajde pozdravi kući i šalji malog, moram ići.
    Baba 18 koleno:(uplakano) Hvala ti čedo naše, diko naša.
    Patronim: Halo, briši Mila onog komšiju sa spiska dolazi sutra jedan moj mali, on mi je preči.
    Sekretarica: Ali rekli ste da nam trebaju školovani...
    Patronim: Samo ti radi svoj posao i biće sve na mestu, pa neću valjda dozvoliti da moja krv vuče ralo čitav život.