
Kada se radi neki posao, normalno je da se povremeno napravi i pauza.
Što je posao naporniji, češće su i pauze.
Logično.
Obično, da bi smo utešili sebe, računamo koliki nam je učinak, u odnosu na ostatak ...
stigla su drva za zimu ...
A: "brate, daj da napravimo pauzu, trećinu smo uneli"
B: "ok, i meni su usta suva"
A: "stavljaj kafu, pola je gotovo"
A: "uh, još trećinu ... jel' imaš još onog piva? Daj, pravi pauzu"
A: "još četvrtinu ... dobri smo. Kuvaš kafu?"
A: "petina! ... još malo. Brate, daj da sednemo malo"
A: "osmina ... dobro je. Evo, i smrklo se.Kada smo jutros krenuli, nisam mislio da ćemo ovoliko da uradimo. Još to malo možeš i sam"
B: "ma, ćuti. Nije malo. Uneli smo skoro ceo kubik"
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Ja pravim pauzu na procente
blago meni
uh, ta matematika ...
+