
Ne postoji osoba kome ova fraza nije presela u ranome detinjstvu. Najcesce upucivana od majke ili babe, ali i od ostalih bliznjih zenskoga roda kada se ptic vine iz gnezda i krene " sam " u " nepoznato ". To su uglavnom bile jednodnevne ekskurzije osnovne skole. Ceremonija je propracena sledecim: pun auto ispraca svog mezimca na ekskurziju kad da je krenuo u JNA, deda obavezno kradom stavlja poneki dinar da se nadje za svaki slucaj, baba u ranac i pored protivljenja stavlja pitu od jabuka jer ne moze da se zivi samo na smokiju i nekim tamo sendvicima i naravno dobro poznata recenica koja se izgovara kroz plac " pazi da ne nazebes evo majka je istrikala ".
( ispred autobusa osnovne skole )
Otac: Sine budi mi dobar i lepo se ponasaj kao sto sam te ucio, ti si tatina dika!
Deda: Evo ti ovo... ma uzmi kad ti kazem, nek ti se nadje, dug je put!
Baba: Cedo babino evo ti ovo kad ogladnis, i obavezno podeli sa drugarima!
( podsmeh iz mase se uveliko cuje )
Majka: Otac ti je vec sve rekao, ponesi ovo jer su noci hladne i dobro jedi, zna mama, molim te pazi da ne nazebes!
Dete: Ali mamaa...
Stariji brat: Uzmi ili ces da se useres kao prosle nedelje, vidimo se bratic.
Masa: Usranko, usranko, usranko...
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.