Prijava
  1.    

    Pečeni detlić

    Ah, pečeni detlić, to je nešto što se ne jede svaki dan, ustvari jede se toliko retko da bi se većina zaklela kako se uopšte ne jede. Samim tim, pečeni detlić je san svakog gurmana koji drži do sebe. Egzotičnost tog jela načinila ga je svojevrsnim statusnim simbolom, tako da će svako ko na bilo koji način dođe do ma kakvog retkog zalogaja, srca prepunog milja zapevati pesmu o pečenom detliću i zamišljati kako, eto, baš njega jede.

    - Op, op, op, op, opa gangnam stajl, vidi ko se to nama noću ušunjao u kamp!
    - Ko? Šta? Jebote nije valjda opet zmija, živ sam se presekao juče.
    - Kamo lepe sreće, baš je bila ukusna kad sam je bacio na maslac sa divljim šparglama, trik je samo da je dobro očistiš, ne znaš šta si propustio.
    - Drugi put. I, šta si na kraju našao?
    - Kornjaču, brate moj po gurmanluku, kornjaču sam našao. A znaš KAKVU supu od kornjače pravim boktejebo, tako nešto samo da znaš da nisi probao.
    - Eee, to već može, supa od kornjače je delikates, ideš odma da je spremaš?
    - Još kako, gledaj sad i dobro zapamti postupak, kornjača se lako lovi ali teško priprema, nije jelo za svakog amatera. Pazi ovako, prvo joj uvatiš glavu čvrsto motorcanglama i izvučeš je napolje, sad kad je ja položim na panj ti samo udri odozgo nožem. Aj sad, može, udri!
    - Brate ne mogu, vidi kako me tužno gleda.
    - Ajde nemoj da si svilenko, udri kad ti kažem!
    - Kažem ti da ne mogu...
    - UDRIIII!
    - AAAAAAAAA!!! sec
    - E dobar si majke mi, giljotinirao si je jednim potezom. Sedi malo odmori, diši brate, diši, šta se treseš koji kurac.
    - Grgljebote nije mi dobro.
    - Dobro, da nastavimo, pazi ovamo, sledeća stavka je i najteža, otvaranje oklopa. Neiskusan će to da uradi sekirom međutim to je pogrešno, možeš lako da joj prokineš utrobu nekontrolisanim zamahom a ako se prospe žuč sve možeš da baciš. Pravilno je zaseći nožem svuda okolo, vidiš ovde oko ruba gde je mekanije, pa onda samo podigneš donji deo, vidiš ovako.
    - Čekaj, što si bacio glavu?
    - Nema neki ukus, najbolje je da se baci. Dalje, rasporiš je pa izvadiš utrobu, ali oprezno, to se sve baca, ako slučajno ima jaja unutra to već može da se pojede.
    Dalje, u ovom centralnom delu nema bog zna šta, žile, hrskavica, to isto možeš da baciš, glavni deo su noge i ovi bataci oko nogu. Noge obavezno da se oderu jer je koža baš debela i kornjača ih ne pere redovno a gazi po svakakvom blatištu.
    - I šta, dobili smo ta četiri krilceta, jebote ni sto grama mesa od onolike kornjače?
    - Aha, moraćemo da navatamo bar još tri-četiri za nas dvojicu, joj jedva čekam... ♫♫♫ volim pitu od zečića, volim čorbu od petlića, volim knedle od šljivića, a što volim iznad svega to je pečenog detlićaaa ♫♫♫
    - Brate, ti si bolestan, ja ovo ne jedem.