
Obavezna firma svakojakih vukojebina. Nije moglo da se desi da zeljeznicka stanica, makar i najmanja, nema pored zgrade vrt sa ogradicom i klozet "muski" i "zenski" koji je po smradu uspevao da pobedi onaj u vagonu. Iza tog zvanicnog kompleksa, bila je ulica od jedne kuce - kioska. E, tu je bila poslasticarnica "Pelivan" ili, izvedeno iz toga - "Sport". A na moru je bio lokal "Jadran" na glavnoj promenadi i, ukraseno plasticnim cvecem i skoljkicama ogledalo sa "zabranjeno cesljanje". Kako su tu bile dobre baklave i sampite! Prosto da covek zaboravi sluzbeno lice koje cudno izgovara pojedina slova, narocito "l" i njegovu belu bluzu, poslednji put opranu 1953. godine.
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.
Objašnjenje je super! Sada mi je jasno zbog čega se poslastičarnica u mom gradiću i u gradiću pored mog zove "Sport".
iz nekog čudnog razloga po Vojvodini se zovu Vardar...