
Pamćenje samo nebitnih i nepotrebnih cifara ,brojeva i godina, dok se oni bitne zaboravaljaju.
"Jel si čuo da Tadić ima račun u banci Vatikana i to 7 556 456 723 švajcarskih franaka? Prodao Srbiju Papi! Danas pisalo na naslovnoj strani Kurira!"
"Šta pišu sve ti kreteni!"
"Tebi su oni kreteni! Ti nisi moj unuk bre! Izdajniče jedan!"
"Ja izdajnik! Kad je deda bio Kosovski boj?"
"Kad ono beše?"
"Pa 1389. deda! To ne možeš da zapamtiš, a pamtiš u franak koliko Tadić ima u Vatikanu!"
"Jel znaš baba šta je danas?"
"Pa kako da ne znam! Loto! Pogodila baba pet brojeva! 1, 7, 12, 33, 41 sam pogodila, samo sam promašila 48 i 22!"
"Ma nije bre to! Danas mi je rođendan! Peti mart?"
"Zar nije sedmi novembar?"
"Pa nije baba! Tad je ujaku Lazi! Mogla si da zapamtiš Loto, a ne sećaš se mog rođendana!"
"Kupiće ti baba poklon, samo da uzmem ono mleko u Tempu, košta samo 81 dinar i 56 para!"
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
baba i deda, na njih uvek plus
"Zar nije sedmi novembar?"
ahaha+++
Скроз +