Dan se, jelte, djeli na 24 sata. Od tih 24 sata šest sati spavamo, 5 do 6 sati smo u kafani, tri visimo na internetu, jedan sat molimo ženu za malo guze. Ne da zbog kafane, 15 minuta drkamo. Ostaje osam sati. Osam sati trpljenja šefa i kolega iz kurac palac sela iz kojeg si i sam pobjegao. Tih osam sati moraš ispoštovati, zbog radi onih 400 kaemova koje služe da se ide u kafanu i vrati rata banci, kumu ili zelenašu ako pored alkohola imaš problema i sa kartanjem.
Ali kolege, moj ti kolega! Kolege su posebna vrsta cvjećki. Kancelarijske intrige kojih bi se postidio i sam Ilija Čvorović. Skeniranje od glave do pete odmah sa vrata zajebalo je i najmodernije ultra mega giga američke čitače misli i odavajućih pokreta tjela. Sve se skenira, obradi u sekundi i prepričava na puš pauzama svakih 10 minuta. Smilja Vojinova, Persa Gojkova, Rada Milanova, Bosa Čupina ne znaju naći ćirilicu na taskbaru ali zato poznaju sve rodovnike, plastične sise, kurvanja, probleme sa alkoholom i ostale pseudo informacije. Te gospođe bi postidjele bilo koju obavještajnu službu na državnom nivou. Svaki novi radni kolega mora proći njihovu dobrodošlicu i po defoltu upada u zamku iskrivljenih osmjeha, kafa proseruša, usputnih potpitanja iz kojih se izvlače potrebne informacije. I dok si rek`o prva plata, cjela firma zna ti ćaću i mater, datum prve vakcinacije i kad si izgubio nevinost. Ili nisi.
Ipak, ponekad u rjetkim slučajevima kad se nekom od kolega desi nekakva nelagoda, kao na primjer, da Vojina Smiljinog udari auto ili se Bosin Čupo prevrne sa traktorom prilikom oranja njive u Šimširovićima Gornjim, na površinu ispliva ona instiktivna emocija što djeli ljude od životinja. Tada se ostale kolege solidarišu sa problemom unesrećene i pokušavaju da pomognu na nekakav način. Skupljaju se pare medju kolektivom ili eventualno u slučaju smrtnog ishoda, organizuje se par kolega s kojim dotična skener baba može da pije kafu - zbog kafe, pa je posjete u njeno selo da joj predaju keš u plavoj koverti. Sve sa urednim spiskom imena koji su dali pare.
Ta dva do tri dana koliko traje solidarnost, uglavnom se priča najljepše, najbolje, najveselije o unesrećenom. Taj period takođe služi za resterećenje mozga od zastarjelih informacija jer, jelte, dolazi novi mladi kolega iz područne jedinice Kneževo a čule su od Spomenke Gligine da mu je stari dužan šestosedamnes` hiljada kaemova poreza državi.
I to kao fizičko lice.
- Jaoo :povlači dim: jeste čuli :povlači dim gasi cigaru: šta se desilo Baji Miljinom?
- :guta komad bureka: Joooj :pali Evu, ljubičastu: jesmo čule! Evo skupljamo po cenera da pripomognemo kol`ko - tol`ko.
- A ti kolega mladi, jel učestvuješ?
- Ja ljudi nemam keša. Nisam još prve plate dobio. Al` mogu ići kopati raku ako treba. Znate kakvu sam đedu iskop`o, živ čovjek da se ispruži!
