
Neke predmete u kući možda i ne primećujete, ali neki verovatno imaju kultni status i sentimentalnu vrednost, i ne bi ih dali, sve da vam nude nove i bolje verzije istih. Jednostavno, kao da su postala živa bića, i vi ih tako tretirate. Postali su, ni manje ni više, nego članovi porodice.
Za primer, moj daljinski.
Razbio se o patos bar 100x za ovih 10-ak godina koliko je sa mnom u sobi. Kroz sve te bitke izgubio je samo jedno dugme, ali sam mu našao novo. Slomljen mu je bio predajnik za signal, ali sam ga zalemio. Nema ni jedan šaraf u sebi i kad padne raspe se na atome, ali ga samo sklopim i više ni ne proveravam radi li, samo nastavim da ga koristim jer jednostavno znam, on je neuništiv. Na iste 4 baterije radi već, jebeš mi sve, makar jedno dve godine, dugme mu više ne svetli i ne pokazuje da rade, ali on fura svoju igru. Jedina sprava koja me nikada nije izneverila, i sumnjam da će ikada. Onaj koji postavlja standard za sve te mašine po kući, onaj koji je meni od predmeta postao prijatelj, moj daljinski.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.
Moj мобилни.
Прегурао 7 година малтретирања, шутања и упадања у бару.
Не дам га ником, још је у функцији.
Toti Žemka.