
Vrlo zastupljena pojava kod mlađih pevačkih naraštaja. Proces podrazumeva pravljenje grimasa, stezanje pesnica, savijanje iz kuka po sistemu što tužnije reči, to jače stisnuti pesnice, duže ostati u pogrbljenom položaju, jače zatvoriti kapke uz grimasu užasnog bola na licu kako bi se i plastično prikazala emocija prisutna u pesmi.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
++++ :)
I meni to "pevanje" ide na nerve....
Па сад... :) Не бих да кварим, али... :)
Прво, то уопште није заступњено само код млађих певачких нараштаја. Погледаш и видиш да сви матори легендарни певачи раде исто (Гилан, Кавердејл, Плант... Да не помињем покојну Џоплинку). Друго, ко се бави певањем зна колико је тешко отпевати ствар емотивно, а да не дође до чудних гестикулација и израза лица.
А што се тиче погрбљеног положаја, то многим певачима помаже да боље контролишу дисање (видети Џејмс Мејнард Кинана уживо), јер се правлно пева стомаком, а не грлом. :)