
Onaj koji bari pičoke (vagine).
Svi mi znamo bar jednog pičokobarača. On vreba, on napada, ali avaj,nikad ne osvaja. Zaštitni znak su njegove svetlucave oči, gramziv pogled i željne, znojave ruke. Namirisan kolonjskom vodom svoga pradede nekad slučajno uguši svoju žrtvu...i to su one kojima se posrećilo. Osmotrićemo kako on radi na jednom laganom, jednostavnom primeru....
Pred nama je pičokobarač, sedi u ćošku kafića i prebraja ženke. Oho,eno jedne zgodne mete. Dugim korakom,mlatarajući rukama,prilazi...
---------------------------------------------------------------------
-E, mala, tvoji mora da su teroristi čim su napravili takvu bombu. (šmekerski osmeh,namiguje)
-Beži bre idiote,šupičku materinu!
-Oho! Baš si vatrena! Nisi kriva što si kao vatra živa! (srećan je!)
-Vrati se u ustanovu iz koje si pobegao,šabane!
-Nas je sudbina spojila,šećeru moj smeđi!
(devojka rešava problem flašom u glavu)
Pičokobarač pred padanje u nesvest: -Javi se nekad da idemo u zezanje!
Bez ikakve pompe, Vukajlija se pojavila tokom ove godine i zabilježila skoro deset hiljada rječi u rječniku žargona koje su definisali sami posjetioci. Uzimajući za ime učestalu grešku u govoru kad ljudi zapravo žele da kažu Vujaklija, stvorena je zajednica stvaraoca slenga srpskog jezika i mjesto na kojem posjetioci treniraju svoju kreativnost. Ovaj kreativni ventil vas samo tako usisa i očas posla možete da izgubite sate vremena čitajući duhovite opaske kojim su definisani brojni izrazi iz popularne kulture i govora. Pozicionirajući se između ozbiljnih sajtova kao što su "Metak" i "Vokabular" na jednoj, i zabavnih "Srbovanje", "Kobaja Grande" na drugoj strani, Vukajlija je dokazala da famozni "user-created content" (sadržaj kreiran od strane korisnika) može sasvim lijepo da zaživi i na ovim prostorima. Ovogodišnja nagrada za najbolji sajt prema izboru Biznisbloga odlazi ovom istinskom Web 2.0 projektu kojem u definicijama nije izmakla ni domaća blogosfera!
Biznisblog · 26. Decembar 2007.
nije baš jebačka, ali mož da prođe
pjus!
Vidiš kako je bilo lepo pre cenzure