
Njihovo teoretsko postojanje opravdava zašto stariji ljudi koji naseljavaju prostore Bosne i Hercegovine nazivaju faraona Ramzesa - Ramis.
Činjenično stanje jest da, dede i babe tih starijih ljudi imaju daleke pretke, dve iljade godine starih iz Gornjih Jebomlataca koji su poznavali susedu čija je tetka bila strina obitelji Ramisović. Njihov najmlađi sin se u potrazi za boljim životom odselio na jug, točnije u pojas Gaze, odakle ga je kombi lokalnih trgovaca, žicaroša i mutikaša prevezo u Aleksandriju.
Tamo se kao poljoprivredni radnik i vođa sindikata udruženih motikara, uključio u vodeću partiju Egipta. Vremenom je napredovao i kandidirao se na mesto faraona Egipta. Pobedio je na izborima, uveo nužne reforme u državu i doveo kulturu iz svoje dedovine, vamo donjeo ćevape i kajmak, tamo izgradio pokoju piramidu. Živeo je do kraja života lepo, pošteno i vladao čvrstom rukom dok ga nisu svrgnuli Mongoloidi pod vođom Asan Hašima Jaserafata.
Nije još služeno saopšteno oće li ovo da se uvede u knjige istorije za decu u osnovnim školama.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Ovo je ojebalo. Jednostavno, a opet veoma objašnjeno. Plus i omiljeno.
Kad ti Thazz kaze da valja onda valja