
Biti u stanju krajnje depresije, kada više ni ortaci i ribe, ni mame i tete, ni psiholozi i psihijatri ne mogu da pomognu.
Osoba koja piše poeziju obično svoje tmurno raspoloženje ispoljava odsustvom iz društva a prisustvom u sobi sa spuštenim roletnama, muzikom koja bi raskmečila i patuljka Mrguda i prosipanjem tuge na papiru (ili u novije vreme, u Word-u). U ne tako čestim prilikama kada ipak izađe iz sobe, drži ruke u džepovima i retko šta progovori. Iako rečita na papiru, ova osoba u društvu nije pričalica, nego posmatrač koji posle svoje utiske o groznom i prljavom svetu pretoči u stihove po dolasku kući.
Čak i kada pisanje poezije nije uzrokovano depresijom, drugi smatraju da jeste, pa vam dođe na isto.
Direktor: (dok čita CV) Doktor nauka... patentirao izum...i za timski i indvidualni rad... hm...sve savršeno... ŠTA?! U slobodno vreme piše poeziju...ma šta će mi koji moj takav da mi tu zagađuje atmosferu. Da mi ipak vidimo sledećeg.
A: Jao vidi onu ribicu, što je dobra...
B: Video sam u školskom listu da piše neku poeziju.
A: Ih, bre, to neki mračnjak.
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.