
Spoj dve reči: postojeće (piši) i nepostojeće (de). Rasprostranjen među rukovodiocima poreklom iz naših južnijih krajeva, naviknutim da svoja dubokoumna razmišljanja i genijalne ideje usmeno saopšte sekretarici koja će ih stilizovati, metuti im padeži, i notirati.
On: Mala, ostav' tu turpiju i makazice i PIŠDE.
Mala: Može (momentalno vata tastaturu)
On: Burek, 2 jogurta, konjak i štrudla...
Mala: Jel da šaljem mejlom?
On: Ćut bre i PIŠDE!
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.