Prijava
  1.    

    ...plače za mnom

    Rečenica, vezana za sport, koju često ponavljaju matori sugrađani dok pate za svojom prošlošću, ubeđujući mlade naraštaje da je od njih svašta moglo da bude, ali su se odali nekom poroku, nesrećno zaljubili ili pak doživeli težu povredu. Najjčešće su to lovačke priče, potegnute u kafani ili na nekoj rekreaciji, gde nesuđeni multitalenat vodi glavnu reč.

    Zajedničko za subjekat, koji varira od situacije do situacije, je da pod moranjem to mora biti stariji, iskusni majstor, lokalna ikona svog zanata, nekada veoma
    uspešan trener.

    Korišćena i pri duelima ortaka, gde se nakon dominacije jednog od njih, pobednik posprdno hvali koliko je ustvari moćan igrač.

    - Opa čika Rade, školovan vam je šutić, nema šta. Jeste igrali gde kad?
    - Čuj jesam igrao? Dete, ja mislim da se Miljanić budio u suzama što me nije doveo u Zvezdu. Leto '69. Jebote, koja su to vremena bila. Posmatrao me na utakmici Gunjevac - Brgule. Nakon sudijskog zvižduka mi prišao kaže: ,,Rade, dođi u Zvezdu, vanserijski si talenat, lako ćeš se uklopiti...''
    - I šta bi?
    - ...a ja Grobar...od malih nogu. Morao sam da ga odbijem, čekao sam poziv Bobeka, jeb'o me on. I ništa, jebiga, posle mi Kostolomac uklizao na treningu i pokidao ligamente kolena.
    ------------------------------------
    - Dragoslave, aj' po tri slobodna bacanja u pivo...kao nekad.
    - Nisi mi dostojan protivnik.
    - Znam, znam... Primetio te je Aca Nikolić '75 dok je išao na pijac, kako šutiraš trojke 13-13 i pozvao te da se priključiš treninzima. Međutim ti nisi hteo jer si bio ludo zaljubljen u Radmilu, pa si odlučio zbog nje da nastaviš odbojku da treniraš. Sve znam, al' opet te izazivam, ožedneh.
    - Aca je plakao za mnom...Plakao! Ajde, da dokažem da prva meka ruka Smedereva nije zaboravio da šutira.
    ------------------------------------
    21-14. Joj Bože kakav sam igrač e! Pešić plače za mnom.