
Antonim smijanju koji ponekad može da znači i vrhunac istog. Dokaz da se krajnje tačke, je l' te, uvijek dodiruju.
E, kako se ismijasmo sinoć onom blesavom Đoletu... Napio se i počeo trbušni ples, to je bilo plakanje!
Obavezan deo dobre kućne žurke. Negde posle ponoći se dve (pijane) najbolje drugarce zatvaraju u kupatilo ili neku slabo prometnu sobu i tu iz razloga koji ni njima nisu jasni plaču više nego što bi plakale na zajedničkoj sahrani cele porodice sa sve kućnim ljubimcima. Posle sat-dva se ponovo vraćaju medju goste sa krvavim očima i žalosno-veselim osmehom i ponašaju se kao da nisu ni imale plač partiju.
Ako žurka prodje bez plakanja onda nešto sigurno nije bilo kako treba i to je velika sramota za domaćina. Niko nije siguran zbog čega se ovo dešava, tako je i amin.
Muškarci mnogo redje imaju ovu vrstu izliva emocija i zanimljivo je da se dešava samo rutavim copinama od dva metra i sto kila.
-Gde ćeš?
-Da pišam.
-Gde ćeš na terasu, konju?
-Bolje na terasu nego na sred sobe, neke dve lujke su se zaključale u WC i kukaju k'o na parastosu a ovo pivo negde mora da izadje iz mene.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.