
Za normalan svet neekonomican I tesko unistiv otpad koji se I dugo razlaze.
Kod nas dobija pravu svrhu postojanja tek posto se prvobitno kupljeni sadrzaj/kisela voda,sokovi/ potrose.
Ima visestruku prakticnu namenu. Na ulici cemo videti da se u njima puni benzin,motorno ulje,koje se prodavalo u vreme embarga. Na pijacama sluzi kao ambalaza za domace vino,rakiju,sve vrste domacih sokova,paradajza,domaceg mleka a u novije vreme se u njih stekuju I ljute papricice.
Ako odsecete grlic,dobijate dva prakticna predmeta. Levak za benzin,a donji deo flase je pogodan za rasad paradajza,paprika I sitnog cveca.
U vikendicama na moru I planini,gde nema vode,videcete ih poredjane na suncanoj terasi,gde ce vas uvek cekati na suncu podgrejana voda za tusiranje.
Moj komsija ih je napunio peskom,oblepio selotejpom I natakao na dva kraja motke I dobio tegove za vezbanje.
Sve u svemu pravi multipraktik.
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.
svaka čast! e ovo je definicija!