
Svirka pocinje u prostorijama cuvara reda I zakona. Nije vazno da li si kriv ili ne, prosto moras da otpevas jednu numeru s njima kao gostujuci pevac. Ako si zajebao nesto, pa propevas, onda ti sledi numera pre istraznog sudije, a ako neces da pevas, oni krenu da sviraju, pa te ponese ritam.
Plavi orkestar (u daljem tekstu P.O):
Kazi mi ko ti je prodao travu. Odmah!
Nevoljni pevac (u daljem tekstu N.P):
Uzeo sam od nekog gancija u parku sinoc.
P.O: (dirigent zapocinje samarajuci N.P)- Jel ti mislis da smo mi budale?! Pricaj brzo odakle ti trava da ti ne bi' jeb'o mater sad. (Jos jedan samar-prvi akordi)
N.P: Aaaaaaa. Jeste stvarno, ne znam mu ime, ali radi kod Vuka.
P.O: Aha, znaci tako, nije tebi prvi put ovo. (Samar) Sad ce lepo kolege malo da ti dobuju po rebrima dok ne dodje istrazni sudija.
I tako Nevoljni pevac zapeva kako orkestar svira.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Šta je brej ovo, štovoliko minusa?
Nekad "ošišana latinica" opredeli za minus i pre nego što stigneš do kraja...
Pisao sam ošišanu, jer sam posotvao s telefona koji nije pametan, tako da...
Haj ba turi im perike, brže-bolje