Vrtiš te ovo te ono po glavi. Preplićeš, zaplićeš, rasplićeš. Rokneš sebi jedan tretman ćutanja na dva-tri dana. Embargo na uobrazilje što ti se useru u čitav dan. Pa se lepo opet otreseš, cepaš dalje. Jebeš samoodbrambenu patetiku. Tvrdiš, uveravaš, razuveravaš, sumnjaš. Živiš od danas do sutra kao da si danas rođen,a da tek sutra stariš... Kad odjednom, zakove te živa reč. Nema više "zdravo za gotovo". Tad udri brale da misliš, da vičeš, da ćutiš, da se pitaš o čemu ti duša vapi. Ma bre ko te jebe, sad će malo preko tebe da se kotrlja živa reč. Svaka će da te žigoše ko magarca. Izdrži brale moj...
- Tu smo sedeli juče...
- Sve normalno...
- Pa kako bre...
- Nije to rešenje...
- Nije... Ne znam...
- Pljuni u pazuhe i ne čudi se
Slavna Vukajlija. Ima glupih stvari, ima bezveznih, ali ima i jako puno brilijantnih. Neću previše dužiti, samo odite tam pa vidite sami. Samo jedno upozorenje - ima ponešto napisano i na ćirilici (iako smatram da svako, ko kolko-tolko drži do opće kulture zna ćirilicu).
Skodin blog · 04. Septembar 2010.
Très bon +
Merci beaucoup