
Ne računajući izbacivanje pljuvačke iz usta, veoma popularna disciplina. Verovatno je lep osećaj kada se sve živo pljuje, bilo radi reda bilo zbog toga što je to nekome trip.
Ako jedna osoba nešto voli, ova druga to pljuje sa uživanjem - alazi mane, zamerke, zakera nešto, ni ne trudi se da sagleda iz drugog ugla. Poenta je da najgoru verbalnu šlajmaru zakuca za nešto. Takva bujica mržnje i prezira je nešto neviđeno.
Jedna stvar je komentarisanje ili kritikovanje korišćenjem malo težih, vulgarnijih reči, ali je sasvim druga stvar kada se nešto radi reda samo toliko omalovažava da bi se time, tobože, pokazalo da osoba koja pljuje po nečemu ima specifičan stav i pogled na svet i da je to njen način da objašnjava stvari. Plus se takvim ponašanjem hvali, a slučajnu zamerku na takav stil izražavanja kažnjava još gorim pljuvanjem po osobi koja se "usudila" da je kritikuje.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.