Prijava
  1.    

    Pločice u kupatilu ... podne

    Otporne na sve. Otporne na macolu, kompresor, lak za nokte i odstranjivač istog, otporne na visoke pete, hemikalije, otporne na atomsku bombu jebote, otporne na SVE ... osim na vodu ... pogotovo onu koja kaplje sa tebe.

    završio si sa tuširanjem i na kraju skontaš da, kreten, nisi primaknuo peškir.
    - draga, daj mi dodaj, molim te, peškir da ne izlazim iz tuš-kabine ...
    - jes'l' ti normalan!?! zar ne vidiš da lakiram nokte/cijedim bubuljice/feniram kosu/gledam se u ogledalo etc, etc, etc
    šta češ, otvaraš, jado, ona vrata od kabine, znajući šta te čeka al' izbora nemaš. pružaš ruku prema peškiru i izdajice već lete prema pločicama.
    - halloooo budalo, šta to radiš???
    - ono što ti nisi htjela.
    - pa ti stvarno nisi normalan! uprskaćeš nam pločice!!
    - pa dušo, zato su pločice u kupatilu, nije parket ... ako šta uprskamo (uprsko si ti već davno) da se lagano obriše.
    - ma nemoj! TI ćeš da mi kažeš ...
    - pa dobro obrisaću pod kad završim.
    - do TADA će se već osušiti.
    - pa (likujući u sebi, a neznajući šta dolazi) u čemu je onda problem?
    - U ČEMU JE PROBLEM?!? U ČEMU JE PROBLEM?!? problem je u tome da OSTANU FLEKE! OSTAJU FLEKE!!! JEL TI ČISTIŠ FLEKE, A?
    - pa ne čistim ...
    u sebi misliš "jebem ja i tebe i tvoje ... oups ... naše fleke, pokriću ih onim kurčevim tepihom ispred lavaboa što nam ga je kupila tvoje jebena tetka kao što sam radio do sada".

    jebiga, uz'o si peškir, obris'o se, obris'o se i što se tiče điđi-miđija večeras, brišeš one kapi koje su još uvijek na tebi i uzdišeš. ONA napušta solunsku frontu i izlazeći ti upućuje savjet zlata vrijedan:
    - a što ne prebaciš peškir preko kabine?
    - ZATO ŠTO SE JA TUŠIRAM (nakon 5 nanosekundi peškir bi već bio mokar) A NE STOJIM POD USMJERENIM MLAZOM VODE K'O TI!!!

    ... e sad si tek najeb'o.