
Može se reći i "manje-više". Ovaj prilepak se koristi u onim situacijama kada moraš da sakriješ tačan broj nečega ali bi i da se osiguraš u slučaju raskrinkavanja istine. Vodiš se mišlju "Ja sam rekao manje-više, nisam ništa precizirao. Normalno je da čovek greši".
Dečko: -Jesam li ti prvi?
Devojka: -Pa onako...
Dečko: -Kako onako? Jesam ili nisam?
Devojka: - Dobro, bilo ih je par pre tebe.
Dečko: -Koliko?
Devojka: Pa... Dvojica... Plus-minus...
*Posle nekog vremena dolazi dečko sa pouzdanim informacijama*
Dečko: Šta bre dvojica, jesi ti normalna?! Sedmorica! Eeeej! Ni blizu!
Devojka: Pa dobro, malo sam omašila.. Šta sad? Ti znaš da ja tebe volim...
-------------------------------------------------------------------------------------------------
*Sin dolazi iz škole, ne zna da je keva bila u školi baš taj dan*
Majka: Je li, šta si dobio iz matematike? Jel profesor doneo ocene?
Sin: Nije još...
Majka: Kako onda Ljubinka zna šta je Steva dobio?
Sin: A, ustvari jeste, zbunih se... Ma dobio 4, razbio sam!
Majka: Ne laži, bila sam u školi danas! Znam da si dobio keca! Mrš u sobu, dnevno ima da učiš bar 5 sati! Samo dva obroka, dovoljno ti je!
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.