Prijava
  1.    

    Počeo da čita pesme i nosi kapute

    Odnosi se na čoveka koji je do skora bio svestan svojih moći, znanja i sposobnosti, a onda je počeo da upoznaje muke i čari alternativne scene Srbije.
    Glavna karakteristika ovog lika je to da se u alternativnoj sceni snalazi kao Aleksandar Šapić u kujni, ali da se većma trudi da opravda svoj nadripoložaj.
    To radi na više načina (zajedničko za te načine je to da ih u Srbiji smatraju nepotrebnim delatnostima, čudnim delatnostima, pederskim delatnostima ili kako već):

    Prvi potez je kupovina prvih svezaka klasične poezije (Filip Višnjić, Bajron, Vuco). Onda mladi upornjak shvata da jedan Bajron nije dovoljan, pa krene sa izučavanjem moderne poezije (Miljković, 2pac, Šobić, Gustavo Poet). Sledeća stavka je normalno, antimejnstrim moderna poezija koja je nepoznata čak i Jovanu Ćirilovu (Kako bi te jebo draga, u kolima mojim straga, život daću za tvoje kose, a za leđa senokose). Ovaj proces može da traje između mesec dana i pola godine.

    Drugi potez paralelan sa prvim je nekarakteristično, antizilj oblačenje, tipa matriks kaputi koji su priznajem femšn, ali u kombinaciji sa subjektom koji ih nosi (do pre dva dana furao dres od Beletija u kombinaciji sa Kappa trešom) i sabranim delima Mire Alečković su sasvim preterano wtf.

    Sad, da li je toj individui uspelo ili ne, nije bitno. Ipak u srcu gledaoca te pojave ostaje žal za vremenom kad je taj isti kukao za nekom Slađom i pustao "Ko je onaj mladić" od Tarmija kad god je cepao drva s društvom.

    - De je bre, Bojan?
    - Bojanelo?
    - A?
    - Pa Bojanelo! Sad je lik renesansa...
    - A što? Pa što ga ne zoveš da nam bude četvrti za Šabanov koncert u Surdulici kad nam već fali još jedan za 200 kinte plin?
    - Ma de bre on! Bio je dobar, nego počeo da čita pesme i nosi kapute.
    - Au, jadni Novica i Cacka, krasno si dete beše.
    -----------------------------------------------------------------------------------
    Upornjak sa kaputom, dugom bradom i Gilgamešom ispod ruke ide ulicama grada. Obližnja deca prekidaju svoju igru i upiru prstima u prolaznika. Odvaži se jedan klinac, pa ga priupita očito ga mešajući sa sveštenim licem, jer stvanro ne zna kako drugačije da oslovi ovakvu pojavu:
    - Pope, ona deca te zajebavaju!
    Upornjak se trgne i reče:
    - Bog će ih kazni, sinko...Ne znaju oni, kakva je muka tajnu večnosti tražiti.