Prijava
  1.    

    Početak kraja

    Trenutak kad sve kreće nizbrdo, skretanje za dibidus. Nezgodno je kad se početak kraja poklapa sa stvarnim početkom.

    Slom nacista kod Moskve, pad Berlinskog zida, prvi album Dejana Cukića...

  2.    

    Početak kraja.

    Prva situacija u kojoj dečko počne da te poredi sa svojom majkom.

    Maja i Marko su kod Marka i kreću da spremaju palačinke.

    Marko: Ali moja mama ne koristi tu posudu za mućenje, nego ovu!
    Maja (poluglasno): Ok, uzeću tu...
    Marko: Ali moja mama prvo stavlja jaje pa onda brašno!
    Maja (poluglasno): Ok...
    Marko: Ali moja mama...

    Maja napušta kuhinju i izlazi iz stana. Da se spase dok još ima vremena...

  3.    

    Početak kraja

    Trenutak u kom iz matičnog autobusa vidiš prvu zgradu koja pripada teritoriji tvog kraja.

    Burazer iz Kraljeva: -Ajde više, jesmo stigli u taj tvoj famozni kraj?
    Ja: -Evo ga Merkur, to je početak kraja. Tu smo batice.

  4.    

    Početak kraja

    Kada ti devojka posle par meseci veze pomene brak.

  5.    

    Početak kraja

    Prva kuća u tvom naselju.

  6.    

    Početak kraja

    Dok život ide svojim redovnim tokom, dok te svakidašnja kolotečina vrti u krug, pravi raznorazne akrobatske figure od tvog života, dok se menja dan za danom, da li se ikada zapitamo šta bi bilo kad bi bilo i koliko smo daleko od kraja. Kraja svega, ne ličnog kraja jedinke, već totalnog, bezpoštednog kraja. Ende, nema više, konjec filjma... Na takve misli te možda dovedu i najnovija šatro megablok-baster ostvarenja Holivuda, kao što je Armagedon ili Apokalipsa 2012 npr. Ali, bajke su za decu, bajke su za one koji veruju da smo najjači, da nam niko ne može ništa. Čak ni ogromni asteroid ili cunami od 2km, jednostavno ništa ne može da stane na naš put napred. Mi smo svemoguća vrsta, nepobediva od strane bilo čega što priroda može da stvori. I dok verujemo u svoju nadmoć i nepobedivost, ni ne osvrćemo se oko nas šta bi možda eventualno moglo da se desi, nešto mnogo verovatnije od tamo nekog asteroida koji je malo manji od Meseca ili ogromnog talasa koji ruši sve pred sobom. Čvrsto verujemo da je lanac koji nas vuče iz današnjice u budućnost nemoguce prekinuti, a ni ne pomislimo nikad u sebi da je svaki lanac onoliko jak kolko je jaka najslabija karika. A najslabija karika uvek postoji. I što je najgore od svega, ne znaš koliko je jaka dok ne popusti, i pukne. A onda...

    Sredina osamdestih. Ruski centar za nadgledanje svemira i rano obaveštavanje. Negde pored Moskve, nekih 300m ispod zemlje. Jedine oči i uši su mu ogromne antene radara Darjal i Dnjepr, instalirane na pogodnim lokacijama i budno motre svemir i sve što leti na visini od par kilometara pa naviše... Odjednom, ogromna crvena lmpa se pali, zvuk sirene trenutno ledi sve prisutne, nastaje krkljanac... Monitori pokazuju trajektoriju neindentifikovanog objekta koji je poleteo negde blizu obale Norveške, brzina, oblik trajektorije, veličina radarskog odziva objekta ukazuju sve na samo jednu stvar: Američka interkontinentalna balistička raketa Trident 3 koja se lansira sa podmornice i kreće ka svojoj uzlaznoj putanji... Brzina objekta je reda velišine kilometra u sekundi, donose se ključevi za pokretanje lansirne sekvence za Ruske balističke rakete, procedura je kratka i jasna, iako su svi pod snažnim pritiskom, svako radi svoj poso u pripremi za lansiranje... Ključevi su okrenuti, crveno dugme za lansiranje se pojavljuje, komandant centra se približava, kreće rukom prema sudbonosnom dugmetu, zastaje, kap znoja mu pada sa čela na ruku, gleda u veliki ekran, zatvara oči, spušta glavu dole prema podu i nastavlja prema dugmetu... samo je trenutak falio da dodje do lansiranja celokupnog arsenala, da neko nije uzviknuo: Nijeee Trident, raketa ne menja putanju! On ponovo diže pogled i traži osobu koja je to rekla. Vladimir, operator na radaru, izjavljuje sada vec smirenijim tonom: Tavaršč komandant, raketa nije promenila putanju već je nastavila svoj uzlazni put i to nije Američka raketa Trident...
    Pocedura obustave lansiranja se odrađuje, proveravaju se svi parametri sistema, zadržava se stanje pod alarmom još uvek dok svi sistemi ne potvrde da nema razloga za paniku i da je to bila lažna uzbuna...
    Naknadna istraga pokazuje da su Norvežani poslali Rusima par meseci unapred sve podatke vezane za lansiranje svog novog komunikacinog satelita, tačan tajming, lokaciju, trajektoriju i sl...
    Serjoža, knjiški moljac koji je zadužen za prijem pošte, zapio se veče pre toga i uhvatio ukoštac sa nekim Moldavkama pa je došo malo mamuran na posao i greškom pošiljku iz Norveške tutnuo u jednu od svojih fijoka kako je pokazala detaljna istraga. Nije je prosledio, zaboravio čovek...

  7.    

    Početak kraja

    Prva jedinica iz matematike u godini.

  8.    

    Početak kraja

    Period koji nastupa nakon dostizanja i izvesnog bitisanja na samom vrhuncu vlastitih i kolektivnih mogućnosti. Pored toga što ovaj izraz koristimo pri opisu mitskih carevina, često je prisutan i u slikanju potpune degradacije pojedinca, koji je prenebegnuo na tamnu stranu zakona, ili eventualno posegnuo za nekom od onih supstanci.

    -Onda je Paris Jelenu, a Hektor im kao drži stranu. Ovi kada su saznali digli Nautilus i tešku avijaciju.
    -Da. da, znam to. A Bred Pit ih gleda, dok mu iznad glavuče preleće JAT-ov avion. Bio je to početak kraja.

  9.    

    Početak kraja

    Sve ima svoj početak, i naravno svoj kraj.
    E sad ako bismo pretpostavili da postojanje ima etape: početak, trajanje i kraj. To bi značilo da svaka od tih etapa postojanja ima svoj početak i kraj. Početak početka je ona najosnovnija tačka, čestica od koje kreće sve. Iako najjednostavniji za teoretsku tvrdnju, praktično je nemoguće utvrditi ga. Kraj početka i početak trajanja bi trebalo da budu jedna, preklopna tačka u ovom sistemu. A nju je nemoguće utvditi. Kraj trajanja i početak kraja su takođe ista tačka. I nju je nemoguće utvrditi. Kraj kraja, iako lak za teoretske tvrdnje, praktično je nemoguće utvrditi. I tako se vrtiš u krugu bez kraja. U krugu u kome je početak kraj, i obrnuto. Sve je nemoguće dok se ne dokaže suprotno.

    Praktično je nemoguće utvrditi kada je neko začet, tj. njegov početak početka. A ni kada više nije dete, nego čovek. Svako ima neku svoju teoriju. Al' one univerzalne nema nigde. Neki ostanu deca ceo život, što znači da imaju jako dugotrajan početak, a kratko trajanje. Neki prebrzo odrastu, tj. imaju kratak početak, a dugo trajanje. Nikada sa sigurnošću ne možemo znati kada će neko umreti. I zato niko ne zna kada će nastupiti početak kraja. A kraj kraja? To, već po običaju, takođe niko ne zna. Vernici ne veruju u kraj kraja tj. konačni kraj. Svaka religija ima svoje. Većina obećava raj, tj. večni život u izobilju. Dok neke tvrde da postoji neprekidni krug, tj. da ćemo se vratiti i nastaviti život na ovom svetu samo u drugom obliku, itd. Uglavnom, niko ništa ne zna, i tako treba da ostane.

  10.    

    Početak kraja

    To bi trebalo da znači da kraj ima neki svoj specijalni početak, kao da se početak svakog kraja ne nalazi na samom početku.

    Iako nam ovo stiže iz slavnog Čerčilovog pera, logika nalaže da veću glupost nije izgovorio, a ceo svet gotovo bez razmišljanja je prihvati kao veliku mudrost.

    “Početak kraja” je samo horizont vidljivosti kraja, svetlo na kraju tunela. Početak je … pa na samom početku i on je jedan jedini.