Prijava
   

Pogrešno tumačenje nečijih reči

Vrlo zajebana stvar. Vara nas sopstveni razum. Sami sebe vrlo lako ubedimo u nešto, pogotovu ako nam se dopada ono što smo čuli. Najčešće je naše shvatanje netačno pa je shodno tome i stepen razočaranja veći.

jao, jao, evo ga direktor. Baš bi bilo lepo od njega da me pohvali, malo da me motiviše za naredne dane, nema još plate pa bar neka lepa reč, a i realno, juče sam se baš iskidao, ma da, sigurno će mi nešto reći. Idemo Mare, care...
- Dobar dan direktore.
- Zdravo Nikola.
- Zapravo ja sam Marko.
- A da, Nikolić pa sam pomešao.
- Pešić, nema veze.
- Čuo sam silne pohvale upućene baš tebi, Milane, od kolega. Kako ti se čini novi posao?
- Trudim se da dam 101% sebe. Drago mi je da se primećuje.
- Da, da, samo tako nastavi Markoviću.
- Ja sam Mar... ma zaboravite.
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
- E danas ću da cimam Mariju da izađemo na piće. Mislim da joj se baš dopadam. Dosta sam čekao. Čujemo se svaki dan i uvek je ljubazna, pričljiva, tu sigurno ima nečega.
- Drugar, ona od toga živi. Sedi sa druge strane žice i loži takve kao ti. Ne znaš ni kako izgleda. Nemoj da bulazniš nego 'vataj ovu lopatu pa da završavamo za danas.