
Vrlo zajebana stvar. Vara nas sopstveni razum. Sami sebe vrlo lako ubedimo u nešto, pogotovu ako nam se dopada ono što smo čuli. Najčešće je naše shvatanje netačno pa je shodno tome i stepen razočaranja veći.
jao, jao, evo ga direktor. Baš bi bilo lepo od njega da me pohvali, malo da me motiviše za naredne dane, nema još plate pa bar neka lepa reč, a i realno, juče sam se baš iskidao, ma da, sigurno će mi nešto reći. Idemo Mare, care...
- Dobar dan direktore.
- Zdravo Nikola.
- Zapravo ja sam Marko.
- A da, Nikolić pa sam pomešao.
- Pešić, nema veze.
- Čuo sam silne pohvale upućene baš tebi, Milane, od kolega. Kako ti se čini novi posao?
- Trudim se da dam 101% sebe. Drago mi je da se primećuje.
- Da, da, samo tako nastavi Markoviću.
- Ja sam Mar... ma zaboravite.
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
- E danas ću da cimam Mariju da izađemo na piće. Mislim da joj se baš dopadam. Dosta sam čekao. Čujemo se svaki dan i uvek je ljubazna, pričljiva, tu sigurno ima nečega.
- Drugar, ona od toga živi. Sedi sa druge strane žice i loži takve kao ti. Ne znaš ni kako izgleda. Nemoj da bulazniš nego 'vataj ovu lopatu pa da završavamo za danas.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.