Osjećati se kao pacov na novembarskoj kiši. Sam, promrzao, gladan, smrdljiv. Kao onaj poslednji crvenonokti južnoafrički nosorog što je ostao sam na surovom svijetu bez ženke, mladunaca, tašte... Beznadežan i potišten, bez imalo volje za nastavkom agonije, jer čemu sve to?
Depra.
-Što si pokis'o Milune, k'o te dir'o?
-Orfanela, brate, ode penzija k'o da nije moja, đe ću sad ženi na oči?
