
Verovatno prva kockarska igra sa kojom su se deca susretala, koja se igrala sa sličicama fudbalera a naročito je bila popularna u vreme odrzavanja svetskih prvenstava u fudbalu.
Igrala se tako što sa punom šakom dublikata i manje omoljenim sličicama izađeš na ulicu i nađeš pogodnu žrtvu da je opelješiš.
Jedan od igrača stavlja sličicu na otvoren dlan dok drugi udara svojom sličicom po njoji pre nego li sličice padnu na tlo mora da kaže pola ( ako je jedna sličica okenuta poleđino a druga slikom) ili cela ( ako su obe sličice istom stranom pale na zemlju) i ako si pogodio ti nosiš.
Oni hrabriji su igrali verziju slika belo, a to je kada svako stavi dve ili više sličica i prilikom udarca izgovori belo ( nosi sve sličice koje su okrenute na bello ) ili slika ( sve sličice koje su okrenute na sliku)
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
neko tapkanje nešto?