
Osoba koja vam dođe na Božićno jutro i simboliše sreću i blagodet u tom domu. Vremenom se ovaj običaj izmenio.
Nekada: Mali dečak prelazi 6 kilometara po snegu, na putu od Stare Babine Noge do Sakrivene Medveđe Jame, negde u Homoljskim planinama, krijući se od vukova, krenuo je još u 3 sata ujutru kako bi svom teči bio položajnik. Ulazi sa blažom hipotermijom i 3 kilograma snega na sebi u skromni dom i u šporetu prodžara varticu iskazujuće sve najlepše želje ukućanima.
Sada: U 13 časova neko vam zvoni na vrata. Onaj Zorkin mamlaz, opet kao i svake godine, dolazi da bi uzeo neki dinar za pljuge a kao prodaje priču: on nam je polažajnik. Ulazi na vrata, ne izuva se kao i uvek, nešto promrmlja sebi u bradu (ponekad i Hristos Vaskrs), seda u kujnu, traži kafu i pali pljugu.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Kakav brutalan prelaz...
+
Sjajna i tačna definicija. Opisuje evoluciju kulture i roditeljskog vaspitanja u nas kroz godine.
jedino što mali još ne puši...inače pljunut primer kao kod mene danas.
+
е па тим који долазе у 1 поподне не треба ни отворити врата, јер положајник врши своју дужност до 12 ;)))
мада у неким селима још има вредне дечице која устају у зору и прелазе сама пола брда да би некоме улепшала божић... ретки су , на жалост...
+++++
Брутално тачно :)
živa istina! +