
Vrlo zajeban oblik kašlja. Na korak do grobareve lopate. Nebitno kakvog je porekla, pušačkog ili nekog drugog, kada se javi, budi iz najtvrđeg sna i pruža taj jedinstven osećaj primicanja svetlu na kraju tunela, jer kašljač ima utisak da proživljava poslednje trenutke na Zemlji.
- Krahlj, krahlj, krahlj...
- Šta s' to čuje, jeb'o te?
- Šta? Ništa nisam čuo?
- Pa, taj zvuk... Kao da je neko u ozbiljnim mukama...
- A, to... Ma, Đole se razboleo, kašlje... A budala tvrdoglava, neće da ode kod lekara.
- Je l' on normalan, bokte... Kako kašlje, poleteće mu plućna krila... Samo se zajebava...
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Crni Đole, neće još dugo... :))
Ma, nek' crkne! :)
ahahahahah do jaja
Čoek mog života +
Što mi ovo sve nešto poznato :)
Ćuti, ti bar znaš o čem' se radi :))