
Ima nečeg mističnog u poljupcu. Sam dodir dveju usana spaja dva tela u jedno. Ženske usne se prepuštaju muškim, prate njihov oblik i pokrete, dok ih njegov jezik polako otvara, u početku polako i nesigurno, zatim sve smelije. Tela drhte, svet prestaje da postoji, dok se njih dvoje sjedinjuju u jedinstvenom činu Poljupca.
- Usne nam se spojiše, a onda ona stisnu butine i slomi mi naočare.
U busu se devojka svadja preko fona da se ne kaze Vukajlija nego Vujaklija za recnik... ocaj na njenom licu kad je shvatila da ne moze objasniti
Mokoš · 11. Maj 2011.