
Jedino što preostaje da konstatuješ kada se nađeš u periodu života, gde svaki dan podseća na dan mrmota. Nemaš želje, volje ni snage da se trgneš iz učmalosti svakodnevnice. Sa zadovoljstvom se sećaš kako je nekad bilo drugačije i pored sve dobre volje nešto ti ne da. Nije da nećeš, već jednostavno ne možeš! A onda se setiš da to nije prvi put. Ko zna možda se i osmehneš...onako gorko. Ali smeh je smeh.
Naizmenično ponavljanje sreće i tuge je neminovnost.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.