
Ono što osetiš kada vidiš Čavića na postolju kako na grudima nosi zlato i peva himnu. Onda se setiš i ostalih koji su, nekada, bili najbolji (ili medju najboljima) i osećaš se veličanstveno! Onda, prodje par minuta, pregledaš račune koje treba platiti, slušaš o problemima ljudi oko sebe, razmišljaš o svojim problemima i ponovo si u bedaku. Sve dok Čavić (ili neko drugi) ponovo ne zabode medalju. Onda se ponovo kurčiš i kažeš:"More, mamu vam jebem, da vidite vi ko smo mi"...
Bez zezanja, mnooogo dobar osećaj!
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.