
Čist dokaz da Bog zapravo postoji. Pop posveti svoj život služenju i verovanju u Boga, i već posle nekoliko meseci mukotrpnog rada ćete ih videti u Mercedesima, Audi-jima ili BMW-ima sa zatamnjenim staklima. Oni koji su se baš posvetili ponekad imaju i neki džip pride. Šta bi tek bilo da se nisu zavetovali na skromnost. Obično je naklonjen Rusiji što se tiče pogleda na politiku, neki imaju i original šubare koje vole da nose kad god se ukaže prilika. Zvanično ne pije i ne jede mnogo, ali van "dužnosti" piju kao i svaki Srbin koji je otišao na neko slavnje, a i stomačina koju većina ima ne dolazi sama od sebe.
*nakon obavljenog krstenja/secenja slavskog kolaca itd.*
Domaćin: "Koliko?"
Pop: "Koliko možeš sine, nisam ja došao ovde da vam izbijam pare iz džepa." *uz prijateljski osmeh*
...A kad Srbinu kažeš "Daj koliko možeš.", k'o da si mu rekao "'Aj kad si već sirotinja, daj neku crkavicu.". I onda on isprazni džep.
**Ne pljujem ja po popovima, većina su svojevrsni kraljevi. :)
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Mozda su oni kraljevi, ali ja zbog njih ne mogu da budem pravi hriscanin nego trazim svoju vjeru. + za def.
u pravu si
додај да има и неких који имају тарифу ;) не кажу сви дај колико даш...неки имају одређене своте на уму ;)
samo da pohvalim link, svaka čast:))
cica,kod mene ima pop sa tarifom.Da zlo bude vece moj skolski iz osnovne je pop,mlad al cepa za medalju
kazu "koliko Bog dao, sine, 100-150 eura, al moz i u dinare"