Nešto fantastično. Svi sednu za sto, baka i mama donesu neku super hranu, svi jedemo u slast i pričamo kome se šta zanimljivo desilo i smejemo se, uživamo. 15-ak minuta fantazije, sklada, smeha i mira.
Baka: Stiže lovačka šnicla!
Svi ostali: Opaaaaa! TO mi daj!
Mama: Ajde bako, sedi ti, sad ću ja svima doneti hladan sok, pa da jedemo.
Koliko mi je samo drago što imam to u svojoj kući.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.
Nekog boli kurac za tim...
Jadan taj ko to nema.
Ispravka - ko to ne zeli.
A posle kad prodje blazenstvo, pa jos i progovore, rasprse se sve fantazije o idilicnoj atmosferi.
A tortica? Je l' jedete i torticu?
dobra defka, steta sto ima ovoliko minusa....
Ne kontaju ljudi koliko je to lepo dok traje. Naravno, kao i sve drugo, i ovo se vremenom upropasti i nestane.. Samo seratori ostaju.