
Osobe koje su, zaposlenjem na takvo odgovorno mesto, shvatile da čitava firma, pogotovo ulazak zavisi samo od njega te da svi koji pokušaju samo da prođu te dveri zidina su ništa do diverzanti spoljnog neprijatelja koji pokušavaju da naprave haos a najčešće dignu u vazduh samu zgradu. Takve osobe su svesne svog zadatka naoružane što vatrenim oružjem što mrkim pogledima koji ubijaju a asortiman besmislenih pitanja koje postavljaju su tipa NEĆEŠ TI MENE PRAVITI BUDALOM, ZNAM JA ŠTA TI HOĆEŠ-ODBIJ ILI UMRI!
Bolnica, pošta, gradske uprave, opštine, vrtići, škole...
.........
Alo, alo gospodine, šta trebate Vi?
Ma samo da....
Imate li zakazano?
Nemam, šta ću zakazati hoću samo da...
(ne sluša on više ništa)
Ne radi, dođite sutra!
Ali sutra je nedelja...
Čuo si me!!! Odbij!
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.