Čovjek sa izlupanim i hardverom i softverom. Sve je tu, ali na nekom stendbaj režimu. Kao stanje ima slike, nema tona ili obrnuto.
- U jebote, kako se zove ovaj tunel?
- Uf, pojma nemam, kako ono bi?
- Batoš, Miroš, na vr' mi je jezika... Ma, kako ono bi?
- Ne sjećam se. U stvari, nisam nikada ni znao.
- Kenjaš? Nema šanse, prolazimo ovuda svakodnevno. Ima li tabla?
- Nema tabla. Ne, stvarno, nikada nijesam znao kako se zove.
- Ao, brate, pa skroz sam pošao po kurcu, kada ovoga ne mogu da se sjetim. Da mi kupiš blokče i olovku, da nosim oko vrata, nema druge.