Prijava
  1.    

    Pošla kola nizbrdo

    Zakon geometrijske progresije Marfijevog zakona.
    Slično otisnutom autu što sve više ubrzava niz obalu, označava gradacioni porast ozbiljnosti uzastopnih nevolja koje snalaze nekog nesrećnika.

    -Sretna ti slava domaćine!
    -Fala, kume. Đe si do sad, jebem mu trunje?! Čekamo jedino tebe. Pocrkaće ljudi od gladi.
    -Samo ćuti. Prespavam jutros i zakasnim na posao, pa me tu direktor u startu izriba. Zbog toga sam trebao ostati nakon radnog vremena i srediti neke dodatne dokumente. Nisam ni doručkovao od muke, kad ide kuvarica Rada u podne i nosi kavu. Dobila unuka, pa kao nije u redu da se odbije. Tu mene presiječe stomak i userem se k’o grlica. Stigao sam samo otvoriti vrata ve-ce-a. Normalno, kad kola pođu nizbrdo... Pogledam, papira nema ni za lijeka. A ja, šta ću, nego uzmem ona dokumenta... Brže-bolje se izvučem, pa bježi kući. Uđem pod tuš da se operem...Struja...Bojler...da ti ne pričam.
    -Dobro, pusti sad sve to. Bitno da je prošlo. ‘Ajde ulazi.
    -‘Oću, ’oću, samo gledam đe da preparkiram auto. Slaba mi je ručna, a čini mi se da je obala ovdje.
    -Ma šta ti je? Ostavi ga tu, neće to nikuda.

    (nedugo zatim u kuhinji)
    -...onda dodaš mljeveni keks i praviš čokoladne kuglic... Čekaj, što kum ranije ode? Tek smo supu postavile.
    -Gdje otišao? Eno čovjeka sjedi za stolom.
    -Ništa onda... Učini mi se da prođe njegov auto.