
"Posle jebanja nema kajanja", glasi tačna izreka. No, shodno i proporcionalno tome, pre jebanja ima kajanja. Ali postavlja se pitanje: kako da se pokaješ kada još nisi jebo? Šta ostaje- ima li kajanja za vreme jebanja? Čoveče, realno, ko se još pokajao za vreme jebanja. Dakle, sve što sa jebanjem ima veze, ne donosi kajanje. Shodno tome, jedini zaključak je da bez jebanja ima kajanja. Ali, to nas vraća na početak: zašto si sebi uopšte postavljao pitanje oko pokajanja ako si jebo? Da li to znači da se ne bi pokajao da nisi jebo.
Sve u svemu, jebo ne jebo, nema kajanja. Ili možda ima.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
vidi ga, mama, filozof :)) +++
Ovu granu ću da nazovem jebačka majeutika :D
Боље мање просеравања, више тршења... :-Д +
A šta ako se pokaješ? :P
Sav si mi nekako šestosmislen :D
+
Jebo si mu ti kevu sa defkom. Dobra je, nemoj se kaješ.