
Njegovo mišljenje je najmanje bitno. U situacijama kad jeste bitno, niko nema nameru da ga sasluša i posluša. Oduvek je tako. Kada bi ćale pitao gde će na more, njegov predlog niko nije poslušao. Kada su u školi sastavljali timove za fudbalicu na školskom odmoru, nije igrao za koga je hteo, već za koga su mu rekli. U kući se ne pita ništa, svako radi šta hoće, bez plana, rasporeda. U raspravi sa ženom, njegova neće biti zadnja, kakvim god argumentima se koristio. Da će šefova biti zadnja, to se podrazumeva. Deca ga ne jebu ni pet posto. Da udara, nema srca, da viče, nema glasa, da se raspravlja, džabe, ispadne kao da se svađa sa ženom. Kada savetuje, smešan je. Kada se smeje, pijan je. Kada je pijan, tuku ga. Njegova će poslednja biti na samrti. I to ukoliko kaže šta ima i odmah umre, pre nego što pijavice stignu da mu odgovore.
- Dokle ćeš dozvoliti da te šikaniraju kući, mora tvoja jednom biti zadnja!
- Biće, na samrti, nadam se...
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
ja reko MrTestis... +
Malo melanholije, malo sarkazma a dobra.
+++
E takav i nije za život već Ćivot (što bi rek'o Slavoljub) +