Imperativ koji je siguran pokazatelj da ručak neće biti tako ukusan.
Obično je jelo ili prepečeno ili nepečeno, bljutavo, žilavo i jedino što može da neutrališe taj ukus je so.
U rijetkim slučajevima se zaista desi i da je samo neslano.
Mama: "Gotov je ručaaak!"
* svi su se već skupili za stolom i mama servira ručak, čudno izgleda i još čudnije miriše al' ćutim, neću da čujem ono "napravi sama bolje" *Mama: "Nije bilo špinata pa sam stavila blitvu. Ali opet je dobro. Samo malo posolite. Ljepše je kad malo odstoji a sad sam ga tek skinula sa ringle."
Ja (obraćam se sestri i tati kao nepristrasnim sudijama): "Je l' valja? Djeluje mi nešto kiselo... i čudno miriše."
Tata (ipak ne tako nepristrasan): "Valja nego šta, samo posoli."
* sestra me šuta nogom ispod stola - odgovor je očit *
Ja: "Dobro."
* ustajem i donosim kantu soli koju istresam u tanjir i nastavljam da jedem *So je zdrava. Ima joda.