
Drage i ljubazne gospođe na recepciji u pošti samo što još, bukvalno, ne reže. Makar i po 50 ljudi čekalo u redu one moraju da naprave pauzu za kafu od pola sata koja se produži na sat (ko ih krlja ionako nemaju pametnija posla), a narod cupka u mestu i moli Boga da počnu raditi. Ako nekom srećom i stigneš na red, čeka te goropad s toljagom spremna da mlati ako se na nešto požališ.
Pobogu gospođo, čekamo ovde čitav dan da platimo račune a vi nonstop pauzirate...
Molim? MOLIM!? Kakava sramota, pa jel vidiš da ni nokte na nogama nisam izlakirala. Neverovatno kako su vi ljudi bezobrazni.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.