Lik na poslu ili u društvu, koji će vas za čas posla nešto zajebati ili vam nešto maznuti. Inače, usta su mu puna priče o svom čuvenom poštenju, ali malo sutra.
Ima ih svugde, prosto su neizbežni. Na poslu takav lik se stalno vrzma negde gde se može nešto munuti ili nešto iskamčiti na mufte. Uvek je tu kad se kafendiše ili je neki krkanluk, ali se neće zajebati da vas ponudi ili donese nešto svoje...
Neizbežno pitanje koje će vam postaviti je "jel ti to treba?" ili "ima li viška?".
Neće ukrasti jedino ono što je zakovano, zavareno ili pod naponom od 20000 volti, ali ni to nije sigurno.
Sa vama u društvu, pokupiće vam zadnju cigaru iz paklice, maznuti upaljač sa stola, koristiti vaš mob, iskamčiti turu pića, samo nek je džabe...
Ali nikad neće zaboraviti da napomene svoje poštenje!
Imam jednog na poslu, radimo zajedno nekih devet godina.
Jednom ili dvaput je doneo kafu.
Doručak ne nosi, čeka da svi doručkujemo, pa onda skuplja ostatke. Glavno oružje mu je tužni pseći pogled.
U stanju je moliti nedelju dana da mu se uradi neka glupost privatno, koja na buvljaku košta pišljivih 20 dindži.
Sve mu treba, kupi ko usisivač.
Grebe se za prevoz, pošto je iz drugog mesta, ali još nije došao busom ili nekom dao čip za gorivo.
Ono što je tvoje, to je i njegovo.
Dno dna...
P.S.
Ovo je ispravka jedne moje definicije od juče....
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.