
Hiperaktivni student brucoš nekog tehničkog fakulteta kome je non-stop dosadno i koji ne trpi pauze duže od pola sata i koji non-stop obnavlja gradivo iz tehničkih predmeta. Razlika između njega i štrebera je ta da štreber samo uči, dok ovaj primenjuje sve što uči u kontruisanju raznoraznih stvari i jako je futuristički nastrojen. Zanima se za fuziju u kućnim uslovima, nanobombe i druge lude stvari. Uglavnom svo gradivo koje obnavlja i uči je samo 1% od sve konstrukcije, a ostalo je bujna mašta. Tih 1% dovoljno je uplaši profesore, dok bujna mašta plaši kolege.
Kolega: Bože, Radmila šta ti je to?
Ja: Bomba! Dosadna mi je ova pauza od tri sata! Pomozi mi da nađem nešto po kontejnerima ili na faksu, da sklopim ovo čudo. Posle ćemo da ovo montiramo u suterenu i uzećemo taoce i tražiti otkup!
Ovaj gleda crteže i već ga prožima jeza.
Kolega: Daj, baci ovo! Spali! Jebem ti mater onu ludu nenormalnu!
Sutradan na tehničkom crtanju dajem domaći istom kolegi da ga nešto pitam kad ono:
Kolega: Jao, beži s tim bombama! Sunce ti tvoje! Ovo je jezivo!
Ja: Opusti se ovo je moj domaći prenatrpan kotnim linijama i linijama tipa crta-tačka-crta
Kolega: O, majku ti božiju!
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.