
Formalnost koja biva sprovedena pre svake dostave humanitarne pomoći gladnima u Africi od strane zapadnih dobričina. Nažalost ova formalnost je razlog neuspeha da bilo koja od brojnih akcija zapravo pomogne ovim ljudima, a zapadna strana ne pravi izuzetke.
Džoana Džekson, volonter, doktor, osnivač fondacije Debeli Nigerijac, dolazi u selu Hampatamba i donosi 189 paketa sa odećom, hranom i medikamentima i predaje ih poglavici Mpatambi.
Džoana: Izvolite poglavice, vas narod neće piti gladan.
Mpatamba: O, hvala vam, dobri ljudi. Žvaćemo kamen za kupus već poslednjih 14 mececi.
Džoana: Nema problema. Samo molim vas potpišite ovde da ste primili pakete.
Mpatamba: Ali ja ne znam da pišem. Zapravo niko u našem selu ne zna da piše. Prva pismena osoba je na 324 dana hoda odavde.
Džoana: Jebiga, ništa odna. Aj momci pakujte pakete nazad u kamione.
Mpatamba: Šta, bre sad? Pa ima dumremo svi od gladi, ženo!
Džoana: Propisi su propisi. Nema potpisa, nema paketa.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.