
Kažemo nekom ko za stolom dok "skautuje" tanjir u kom su meso sa prilogom od nekog grilovanog povrća, non-stop priča kako ga žena drži na dijeti, kako se zdravo hrani i još kojekakvih pričica za malu decu, da bi mu se u tanjiru, na kraju, našli samo "plodovi tora."
(Domaćica iznosi oval sa glavnim jelom na sto): "Ooo, domaćice, šta ste nam to lepo spremili"?
"Aaaa, pa to je moj neki mali recept. Fino začinjena jagnjetina kuvana na laganoj vatri u ekstra ceđenom maslinovom ulju, sa prilogom od povrća koje se griluje u istom tom ulju gde se meso spremalo, odoh po vino".
(Dok gost stavlja, samo meso, u tanjir): Pa to zvuči odlično, dajte da prvo probam malo tog grilovanog povrća prvo, odlično izgleda."
"Eeee, kume, stari si ti lisac. Prodaješ tu neku priču mojoj ženi o grilovanom povrću a gušiš mi se tu "grilovanim rebarcima". Nego, deder, da mi ubijemo po jedan špricer, a"?
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.