
Za sve one koji su bez sna ove noći, opet puštamo tužnu muziku... Noć nije vrijeme za radost i čuće je samo oni kojima nije mogao da dođe san na oči ili koji su pod pritiskom košmara morali da se probude. Nemir... Kažu da ga osjeća samo nečista savjest . Lažu. To je skup svih naših patnji i čežnji za koje ne moramo da budemo krivi. Mogu da budu samo prenešena bol naših bližnjih ili tuge koje osjećamo, a koju nismo prouzrokovali. Sudbina...govore da ne postoji, a ipak je samo val koji nas preplavi bez obzira na naše batrganje. Učini nas nemoćnim i svu snagu koju smo maločas osjećali pretvori u vihorno kovitlanje sjemena maslačka na vjetru.
Za sve one koji noć ćute nepodnošljivom i koji žele da je učine boljom ili gorom otvorene su naše linije. Možete nas pozvati i u etar nam sasuti svu gorčinu vašeg bivstvovanja. Tu smo da vas podarimo , ne utjehom, nego saznanjem da niste sami u nepodnošljivoj teškoći postojanja.
Čuvamo noć od budnih, uz zvuke saksofona...
Jer ja sam Džek Kilijan, a ovo je "Poziv u ponoć".
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.
a dobro je ovo bre
Jarane, kasno je, nisam te ništa skonto, ali evo plus ko džamija u Miričini.
:D "Poziv u ponoć" je serija koja se emitovala u noćnom programu TV Sarajevo 89-e ili 90-e godine, ne sjećam se tačno. Glavni lik, Džek Kilijan, je bio voditelj noćnog radio-programa i na kraju svake epizode imao je po jedan melanholičan monolog u mikrofon, u stilu ovog što sam pokušao da napišem.
Manijače, jes' to ti? ;)