
Nepotrebni troškovi koji nastaju prilikom kupovine nekih sitnica, a nastaju tako što se po nekoliko puta konsultujemo telefonskim pozivom ili porukom.
Draga SMS: Dragi molim te kupi hleb kad kreneš kući.
Dragi SMS: Ok! Draga.
Dragi SMS: Draga, ne radi ona naša pekara. Gde da idem!
Draga SMS: Idi onda molim te u državnu tamo uvek ima svežeg hleba.
Dragi SMS: OK!
Dragi: Halo, dušo, ovde nema raženog. Hoćeš kukuruzni da uzmem?
Draga: Jao nemoj molim te. Uzmi onda neko pecivo.
Dragi: Važi se!
Dragi SMS: Draga, jebiga pecivo će biti gotovo tek za 15 min.
Draga SMS: Ništa onda, kupi u radnji kod nas, oni imaju onaj domaći.
Dragi SMS: Srećo, nema domaćeg. Jel' može alpski?
Draga SMS: Može.
Dragi SMS: Dobro, uzimam i dolazim.
Draga: Halo dušo, jesi izašao iz radnje.
Dragi: Jesam evo me pred kućom.
Draga: A, da evo vidim te kroz prozor. Htela sam ti reći da ne uzimaš onaj alpski, skup je jako.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
ovo kao da si moju ženu slušao :)))))
PS: ispravi samo uračUnati
ah da, plus :)
сићплу