
Pojam koji nikom suštinski nije jasan, jer nešto može biti istinito ili ne. Prava istina mu dođe obična istina, samo da bi ostavilo prostora poluistini kao istini, a ne kao laži. Stvaranjem prave istine, napravljena je odlična siva zona između laži i istine. Sada imamo laž, istinu i pravu istinu. Sve u svemu, puno istine kao reči u jednoj definiciji.
A:"Priznajem da sam ti ukrao bicikl!"
B:"Lažeš!"
A:"To je istina."
B:"Nije istina, reci nam PRAVU ISTINU"
A:"Dobro, prava istina je da sam ti ukrao bicikl, motor i auto."
Ovaj pojam se ne odnosi samo na Srbe i/ili Balkance, za razliku od mnogih definisanih društvenih pojava, već na ljude u celini, jer na kraju krajeva svi smo mi isti.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Nepotpuna istina nije laz ili jeste...hm... + :)
;)