
Pojam koji nikom suštinski nije jasan, jer nešto može biti istinito ili ne. Prava istina mu dođe obična istina, samo da bi ostavilo prostora poluistini kao istini, a ne kao laži. Stvaranjem prave istine, napravljena je odlična siva zona između laži i istine. Sada imamo laž, istinu i pravu istinu. Sve u svemu, puno istine kao reči u jednoj definiciji.
A:"Priznajem da sam ti ukrao bicikl!"
B:"Lažeš!"
A:"To je istina."
B:"Nije istina, reci nam PRAVU ISTINU"
A:"Dobro, prava istina je da sam ti ukrao bicikl, motor i auto."
Ovaj pojam se ne odnosi samo na Srbe i/ili Balkance, za razliku od mnogih definisanih društvenih pojava, već na ljude u celini, jer na kraju krajeva svi smo mi isti.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Nepotpuna istina nije laz ili jeste...hm... + :)
;)