
Odvija se u toku i nakon skoka ekstremno debelog čoveka u vodu, svakog dana u isto vreme.
Istovremeno naznačava i kraj kupanja za taj dan.
Otkucava šest sati. Svi uplašeno gledaju u bucu-skakača ali još ne izlaze iz vode jer bi da iskoriste još koji trenutak. On se okreće, baca pogled na sat, zatim u vodu kao u starim kaubojcima i zaleće se. U tom trenutku ljudi se panično udaraju, dave i bore za svoje mesto van bazena kako bi preživeli potop. Skakač odvaja noge od tla, ko se spasao-spasao se, uskače i izbacuje svu vodu iz bazena. Izlazi nepovređen, svi ga gledaju sa strahopoštovanjem, uzimaju stvari i kreću ka izlazu.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.